Vjenčanje

„Čovjek će ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu
i njih dvoje bit će jedno tijelo.“ (Ef5,31)

 

Kada se muškarac i žena upoznaju i zavole te odluče započeti zajednički život jedan je to od najvažnijih događaja u njihovim životima. Ta velika ljubav koja ih povezuje, prelijepi je Božji dar i sa sobom nosi veliku radosta, ali i veliku odgovornost.

Supruzi na vjenčanju sami su djelitelji sakramenta ženidbe, jer oni pred svećenikom, kumovima i svjedocima izražavaju svoju privolu da stupe u ženidbeni savez. Oni tako osnivaju svoju obitelj, Crkvu u malom.

Kršćanski je brak nerazrješiv. Zato ovom velikom događaju treba pristupiti s potpunom odgovornošću i odlučnošću da će se unatoč svim nedaćama koje će život postaviti pred njih, supružnici voljeti i oslanjati jedno na drugo te da će zajedničkim snagma nevolje svladati i preko njih prijeći, ostajući jedno drugom vjerni u dobru i u zlu, dok ih smrt ne rastavi, kako su obećali na svome vjenčanju. Brak nije samo romantično „cvrkutanje“, držanje za rukice, on traži puno kompromisa, samoodricanja, žrtvovanja, prilagođavanja i prihvaćanja druge osobe sa svim njenim manama i vrlinama. Sve je ovo moguće uz ljubav koju mladenci osjećaju jedno prema drugome.

No, što se događa s ljubavlju mladenaca kroz godine koje prolaze? Nije li prirodno da ona polako nestaje, blijedi? Ne, nije! Ljubav nije samo topli osjećaj, ljubav je i odluka i predanje jedne osobe drugoj u potpunosti. Ako se svoga supružnika gleda kao dio sebe, ako je on, i nakon što prođe zaljubljenost i skinu se „ružičaste naočale“, i dalje najvažnije biće na svijetu, ljubav može samo sazrijavati i rasti. S vremenom se shvati da supružnik nije savršen ali ga počinjemo voljeti i s manama, štoviše volimo ga više zbog mana. U njima se ukazuje prostor  koji ljubav popunja, nadoknađuje, jača. I druga strana uzvraća zbog toga još jačom ljubavlju. I na taj način ljubav raste eksponencionalno. Kad se ljubav dijeli, ona se zapravo umnaža.

 

Želimo se vjenčati. Što moramo poduzeti?

Za sve one koji žele sklopiti crkveni brak potrebno se javiti u naš ured gdje ćete dobiti važne informacije te termine za razgovore. Za podnošenje zahtjeva za crkveno vjenčanje bit će vam potrebno:

• krsni i slobodni list zaručnika (ne stariji od 6 mjeseci)
• krsni i slobodni list zaručnice (ne stariji od 6 mjeseci)
• potvrde o primljenom sakramentu svete potvrde
• vjenčani list od civilnog vjenčanja, ako su zaručnici već vjenčani kod matičara

Prije toga potrebno je naravno obaviti i zaručnički tečaj koji se nekoliko puta godišnje nudi u našoj ili jednoj od susjednih zajednica.

Kad prikupite sve ove dokumente doći ćete u ured gdje ćemo popuniti bračni protokol. Nakon toga imat ćete razgovor sa svećenikom. Po završetku toga, bračni protokol šalje se u Biskupiju na ovjeru i kad se papiri vrate (što zna trajati 2-3 tjedna), mladenci se mogu vjenčati.

 

Vjenčanje u domovini

Često se mladenci odlučuju vjenčati u domovini jer tamo još uvijek živi većina njihove rodbine, zbog emotivne povezanosti s domovinskom župom, te zbog cijelokupnog doživljala koji je u domovini zasigurno intenzivniji nego bi bio ovdje. Za sve one koji žive na području naše Zajednice, a žele se vjenčati u domovini, također je postupak pripreme za brak isti kao i za one koji se žele vjenčati u našoj župi. Osim svega gore navedenog mladenci koji se odluče za sklapanje braka izvan Njemačke, dobit će još otpusno pismo da se mogu vjenčati u župi po svome izboru. Prije nego nam se jave, trebaju svakako dogovoriti datum vjenčanja sa župnikom u domovini.

„Bezvezno“ vjenčanje

Ono na što bih još htjela upozoriti je sklapanje braka izvan Katoličke Crkve. Za nas katolike crkveno sklopljen brak je trajan i nerazrješiv do smrti jednog od supružnika. U Evangeličkoj Crkvi to nije tako jer se brakovi mogu sastavljati i rastavljati po potrebi.  Naši ljudi, stoga, olako shvate tako sklopljene brakove, pa se neki odluče vjenčati u evangeličkoj crkvi jer takav brak ionako može biti razvrgnut ako ne bude sve išlo kako treba. No, tomu nije tako. Takav brak evangelist može uistinu razvrgnuti kao i građanski, no Katolička Crkva prihvaća sve ono što je Evangelička napravila i takav brak za katolika ostaje trajan. Nakon rastave takvog braka evangelist se može vjenčati ponovno, no katolik ne, premda brak nije bio sklopljen u Katoličkoj Crkvi.

Isto tako građanski brak s evangelistom smatra se priznatim u Evangeličkoj Crkvi, što shodno tome Katolička Crkva uzima kao svoje. No, u slučaju rastave ovakog civilnog braka, može se dokazati da je zbog nedostatka forme brak neispravno skopljen i kao takav može biti poništen u Katoličkoj Crkvi. No, brak sklopljen u evangeličkoj crkvi ne može se poništiti.

Stoga budite oprezni kad stupate u brak sa osobom druge vjere, vjere s kojom niste dobro upoznati. Prije nego sklopite takav brak raspitajte se u svojoj župi kakve posljedice takvo sklapanje ostavlja na vas kao katolika. Često imamo slučaj sklapanja brakova zbog interesa, koji su u početku već određeni na trajanje od 3 ili 5 godina ali smo isto imali slučajeva gdje se olako stupilo s nekim evangelistom u brak, misleći da se sve da razvrgnuti ako ne bude više išlo kako treba, što je onda dovelo do jako neugodnog iznenađenja s trajnim posljedicama.

 

Poništenje crkvenog braka

Jednom sklopljen crkveni brak je nerazriješiv do smrti jednog bračnog druga. No, postoje izuzetne situacije kada neki brak nije valjano sklopljen. U tome slučaju je moguće proglasiti ništavnost sklopljenog braka. Razlozi za ništavno sklopljen brak su strogo određeni crkvenim zakonom i poništenje jednog braka proglašava crkveni sud. Ako postoji sumnja u ništavno sklopljen crkveni brak, a i dalje se želi ostati u braku, nije potrebno ponovno vječavanje nego provesti postupak „saniranja u korjenu“. U tom slučaju, javite se u ured. Isto tako, oni  koji žele pokrenuti postupak poništenja braka trebaju se javiti u župni ured.